14.3.2011, 21:24

Simptomi lošeg vida

Po dolasku na svet, novorodjenče  ne vidi dobro, prvih nekoliko meseci reaguje samo na predmete jarkih boja, izražene kontraste koji se kreću do trećeg meseca vid se polako popravlja  i beba već pogledom prati predmet koji se kreće.Izmedju 3-6 meseca beba uči šta je to daleko, a šta blizu i prati predmete koji se udaljavaju i ponovo se približavaju.Oko godinu dana uzrasta dete može da uskladi pokret sa pogledom i voli da se igra sa pokazivanjem prstića, stavljanje igračke jedne u drugu.Od 2-5 godina, olovke bojice, hartije postaju nezanimljive.Dete gleda slike, rado crta prema priči koji je čuo.Kako beba raste, postepeno se razvija njeno čulo vida.Dete od 5 godina dobro vidi skoro kao odrastao čovek.To nije slučaj sa svim mališanima, nekima su potrebne i naočari.Vrlo mali broj dece-do 3 god uzrasta, se upućuju kod oftalmologa.To je slučaj ukoliko jedan od roditelja nosi naočare,ili se primećuje da dete više trepće, namiguje ili suviše blizu gleda predmete.U najvećem broju slučajeva problemi sa vidom otkrivaju se tek na prvom sistematskom pregledu, koji se u našoj zemlji radi dosta kasno tek u šestoj godini.
Od malog deteta ne možemo očekivati, koji ne vidi najbolje da će se požaliti da ima problema sa vidom.To dete je naviklo na lošu sliku oko sebe i smatra normalnim.Roditelji se obraćaju lekaru oftalmologu u izuzetnim slučajevima kada približava glavu igračkama, kada primete da jedno oko "šeta", kada se oči deteta ne pokreću istovremeno i u istom pravcu.Jedino roditelj može da uoči sa problemima vida, to može zaključiti iz mališanovog ponašanja koje mogu biti  sledeće:
-Namigivanje, kada gleda Televizor, ili knjigu, sa jednim okom zatvorenim, to čini jer vidi mutnu ili duplu sliku.
-Treptanje, stiskanje, trljanje, oka ukazuje na problem da pogledom fokusira sliku.
-Jedno oko "šeta", kada se pogleda u oči,
-Česta glavobolja-loš vid može da izazove bol u glavi, zbog naprezanja.
-Kada su oči crvene, suzne mogu biti znak infekcije, ili alergije dete se mora odvesti kod lekara.
-Ako je boja zenice neuobičajna tada isto treba poseta oftalmologa.
-Neobično ponašanje deteta  kao povučeno, hiperaktivno ili nesiguran u sebe isto je potrebno provera vida.
Izvor:savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
14.3.2011, 21:19

Tehnika hranjenja

savetovalistePre nego što se počne sa hranjenjem, obrok treba pripremiti.Uvek se sprema svež obrok.Za vreme hranjenja, beba treba da se drži u što uspravnijem položaju, da bi moglo lakše da izbaci progutani vazduh.Treba sprečiti da za vreme davanja obroka stavlja ruke u usta.Kašice se od samog početka obavezno daje pomoću male kašike, nikako iz bočice.Kašika ne sme da bude prepunjena.Stavlja se na sam jezik odojčeta, a ne izmedju usnica.Ako je kašica gušća, onda se vrh kašike upravlja nešto više prema tvrdom nepcu i pri izvlačenju iz usta hrana se zadržava iza gornje vilice.U novije vreme tehnika hranjenja, sve više ukazuje na psihičke aspekte, jer često se obavlja čisto mehanički bez ikakvog psihičkog kontakta sa odojčetom, kako bih nazvala "anonimno i bez duše".Nažalost današnja hajka za novcem, nezaposlenost roditelja, češto zbog toga i neželjeno dete odgovoran za bezbroj neprikladnog ponašanja oko deteta.U slučaju da odojče pruža otpor pri davanju kašice, nikako ne treba upotrebiti silu, stezanje nosa, vikati jer postoji opasnost od aspiracije hrane usled plača.U slučaju otpora potrebno je dati neku drugu vrstu hrane-kašice.Često pomaže dodavanje voćnog soka kašici.Ako ni taj pokušaj ne uspeva treba koji dan pričekati, biti strpljiv i opet pokušati, nahraniti sa kašičicom.
Izvor:
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
14.3.2011, 17:46

Fiziološka žutica novorodjenčeta

Kod novorodjenčadi u većini slučajeva nakon 3-4 dana života javlja se fiziološka žutica.Počinje na licu i širi se prema predelu grudi, čela i vrha nosa.ako je žutica jače izražena, oboje se i beonjače.Mokraća ne sadrži žučne boje i nije tamna.Stolica takodje nije bezbojna.Opšte stanje novorodjenčeta je neizmenjeno dobro.Žutica se gubi obično krajem prve nedelje, ali može da se zadrži i do kraja 2-3 nedelje.Dešava se da se žutica prolongira čak do 6 nedelja uzrasta.U slučaju dugotrajne žutice dolazi do pogoršanja opšteg stanja.
Kod dugotrajne žutice beba više spava praktično ceo dan, zato treba forsirati sisanje  ili davanje majčinog mleka.Vadi se krv na bilirubin direktni, indirektni i ukupni i prati se rezultat.Po nalogu pedijatra daje se efikasna terapija Phenobarbiton tableta  u vidu praha odredjena doza, zatim dosta tečnosti sa kašičicom ili u vidu infuzija.
Fiziološka žutica novorodjenčeta nastaje usled promena u krvi.Krv ploda za vreme intrauterinog života sadrži mnogo više eritrocita,nego što je detetu potrebno posle rodjenja.Veliki broj eritrocita je potreban plodu za primanje kiseonika iz krvi majke preko placente.Novorodjenčetu nije potreban toliko veliki broj eritrocita, jer se kiseonikom snabdeva preko vlastitih  pluća, dakle mnogo lakše pošto mu stoji na raspolaganju mnogo veća količina kiseonika.Suvišan broj eritrocita posle rodjenja biva razoren u krvnim sudovima novorodjenčeta.
Iz hemoglobina eritrocita oslobadja  gvoždje i zadržava se u jetri.Služi kao rezerva za stvaranje hemoglobina novih eritrocita u toku prvih meseci života.Od ostatka hemoglobina stvara se žučna boja bilirubin, koja tkivu daje žutu boju.
Lečenje fiziološke žutice nije potrebno.Sama po sebi prolazi, i krevetac treba položiti na sunčanu stranu prostorije.
Izvor:savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
12.3.2011, 15:49

Upala sinusa-Sinuzitis

Glavobolje pretežno u predelu lica, gnojav sekreta iz nosa, otežano disanja kroz nos, povišena telesna temperature i malaksalost ukazuju na upalu sinusa, u narodu poznatiju kao sinuzitis. Ova upala je karakteristična za proleće.
- Sinusi su šupljine u kostima lica i prekriveni su iznutra sluznicom - kaže mr sci. dr Andrej Grubor, otorinolaringolog.
- Pošto je sluznica nosa preko ušća sinusa u kontinuitetu sa sluznicom sinusa, mnoga oboljenja sluznice nosa mogu da se prošire na sinuse. Upravo zbog toga upala sluznice nosa može da se završi kao sinuzitis ili kao još teže oboljenje - neka od komplikacija sinuzitisa - objašnjava dr Grubor.

Kako nastaje

Jedan od najčešćih uzroka upale sluznice sinusa je virusna kapljična infekcija sluznice nosa sa kasnijim širenjem u sinusne šupljine. Na ovakvu virusnu infekciju lako se može nadovezati bakterijska infekcija. Takođe, boravak u vlažnoj, hladnoj, vetrovitoj sredini bez odgovarajuće odeće, ili pak pad imuniteta i kupanje u zagađenoj vodi mogu doprineti pojavi upale nosa i sinusa. Osim toga i kvarni zubi mogu biti uzrok upale sinusa, kao i svi faktori koji sprečavaju drenažu sinusa poput: krive nosne pregrade, polipa, tumora itd. Pa prema tome, i upala sinusa može de bude akutna ukoliko je kratkotrajna ili hronična ukoliko je dugotrajna ili ukoliko se često ponavlja.

Dijagnoza

Običnim ORL pregledom se ne postiže direktni uvid u stanje sluznice sinusa, ali iz kliničke slike i anamnestičkih podataka, a pogotovo uz pomoć RTG snimka može se postaviti dijagnoza upale sluznice sinusa.

Lečenje

Lečenje se zasniva na uzimanju antibiotika koji pokrivaju najčešću bakterijsku floru gornjih disajnih puteva, primeni dekongestivnih kapi i analgetika.
Ukoliko ovakva vrsta terapije ne poboljša stanje pacijenta ni posle 10-14 dana, tada uz pomoć otorinolaringologa treba razmotriti i druge modalitete lečenja.
Izvor:Savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
12.3.2011, 12:16

Mršava mama, gojazno dijete

Prema istraživanjima japanskog liječnika Shinga Fujija, žene koje ne jedu dovoljno tijekom trudnoće riskiraju da njihovo dijete kasnije bude pretilo. Za tu je neobičnu povezanost, čini se, odgovoran leptin, hormon koji regulira osjećaj sitosti, te je važan za održavanje stabilne tjelesne težine, a djeca majki sa manjom od preporučene kilaže ne mogu ga dovoljno proizvesti.
Naučnici smatraju da djeca neuhranjenih majki neposredno nakon poroda prerano izluče veliku količinu tog hormona, zbog čega dolazi do štetnih promjena u dijelu mozga odgovornog za regulaciju uzimanja hrane i potrošnje energije. Zato, buduće mame, oprez - slaba prehrana u trudnoći može imati dugoročne štetne posljedice za vaše dijete.
IIzvor:.ljepota.ba
 
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
12.3.2011, 10:08

Epstein-Barr-ov virus - EBV

Uvod
Infektivna mononukleoza - poznata popularno kao "kiss disease" ili "bolest poljupca" - poznata je već dulje od stoljeća. Procijenjenih 90% slučajeva mononukleoze uzrokovani su Epstein - Barrovim virusom (EBV) članom grupe herpes virusa. Većina preostalih slučajeva je uzrokovana drugim herpes virusima, posebno citomegalo virusom.
Što je to?
Infektivna mononukleoza je virusna bolest koja pogađa određene krvne stanice nazvane B limfociti. To je akutna bolest uzrokovana Epstein-Barrovim virusom obilježena vrućicom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim čvorovima (limfadenopatijom) i umorom.
Opis bolesti
EBV se širi slinom zaražene osobe. Ljubljenje i kontakt sa rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom su uobičajeni načini širenja virusa. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni. EBV se nalazi u slini (grlo i ždrijelo) bolesne osobe i izlučuje se u slini do jedne godine poslije infekcije. Nakon prve infekcije, virus ostaje unutar domaćina doživotno, a povremeno se može reaktivirati i izlučivati iz grla i ždrijela. Širenje virusa je jače u bolesnika sa smanjenim imunitetom (osobe inficirane HIV virusom ili kod primalaca organa).
Tko je dobiva?
Dok su mnogi ljudi izloženi Epstein-Barr virusu u svom životu, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze. Čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je infekcija gotovo bez simptoma. U adolescenata ili odraslih može biti gotovo bez simptoma ili prepoznata kao infektivna mononukleoza. Iako su pogođeni i muškarci i žene, studije pokazuju da se bolest pojavljuje češće kod muškaraca. U razvijenim zemljama, godine prvog izlaganja mogu biti odgođene do kasnijeg djetinjstva i mladenačke dobi kada je više vjerojatno da to rezultira simptomima. Zbog ovog razloga, više se pojavljuje kod učenika srednjih škola i studenata.
Simptomi
Simptomi se pojavljuju od četiri do šest tjedana nakon izlaganja. Simptomi uključuju:
  • vrućicu;
  • upalu ždrijela (faringitis);
  • oticanje limfnih žlijezda - limfadenopatiju (posebno u stražnjem dijelu vrata);
  • umor.

Obično se bolesnik javlja s umorom koji traje nekoliko dana, a iza toga slijedi vrućica (oko 39.5° C s najvišim vrijednostima poslijepodne ili navečer), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini), i povećani limfni čvorovi (obično simetrično s prednje i stražnje strane vrata). Ponekad su zahvaćeni jetra i slezena (povećani). Rijetko se mogu naći: makulopapularni osip, žutica, natečenost očnih kapaka i osip na nepsu. Simptomi počinju 30 do 50 dana nakon izlaganja. Mnogi ljudi (posebno mlađi i djeca) imaju samo blage simptome slične prehladi. Vjerojatnije je da starija djeca i mladi ljudi imaju simptome. Simptomi mogu potrajati od jednog do nekoliko tjedana. Bolest je vrlo rijetko fatalna.

Koje pretrage se mogu napraviti?
Prava kombinacija simptoma može ukazivati na infektivnu mononukleozu, ali laboratorijski testovi su nužni za potvrdu. U većine bolesnika postoji povećan broj leukocita, bijelih krvnih stanica, uz povećan broj limfocita (obično su to atipični limfociti koji se morfološki razlikuju od uobičajenih). Danas je dostupan test aglutinacije na papiru "monospot" test, koji pokazuje da li je pacijent inficiran. Pozitivan rezultat heterofilnih antitijela, Paul-Bunnell test, je dovoljan za dijagnosticiranje infektivne mononukleoze. Kad su monospot ili heterofilni testovi negativni, daljnje laboratorijsko testiranje može odrediti da li je bolesnik inficiran EBV-om ili se radi o bolesti sličnoj mononukleozi koja je uzrokovana citomegalovirusom, adenovirusom ili Toksoplazmom gondi. Općenito, dok laboratorijski testovi nisu uvijek 100% specifični, serološki testovi za EBV su pouzdani.

Liječenje
Glavno uporište liječenja je olakšati simptome. Upute za liječenje uključuju:

  • odmor;
  • uzimanje puno tekućine;
  • u slučaju grlobolje, grgljajte sa slanom vodom, ili cuclajte pastile za grlo, tvrde bombone;
  • Možete uzeti paracetamol, acetilsalicilnu kiselinu, ibuprofen ili diklofenak za olakšavanje bolova i vrućice. Nemojte davati acetilsalicinu kiselinu djeci jer može dovesti do teškog stanja koje se naziva Reyev sindrom. Reyev sindrom je ozbiljna bolest koja može dovesti do smrti. U većini slučajeva nije potrebno drugo liječenje osim odmora.
Prognoza
Više od 90% slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno i nekomplicirano, ali umor i slabost koje traju mjesec ili više nisu neuobičajeni. Kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže. Opstrukcija dišnih putova, ruptura (prsnuće) slezene, upala srčanog mišića ili tkiva koje okružuje srce te ozbiljne komplikacije koje uključuju koštanu srž ili središnji živčani sustav su rijetke. To su komplikacije koje ugrožavaju život, a liječe se steroidnim lijekovima. Prsnuće slezene je po život opasno stanje te zahtijeva hitnu hospitalizaciju, a očituje se simptomima šoka (nagli pad krvnog tlaka, ubrzani rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti) .

Prevencija
Izbjegavajte kontakt sa slinom osoba koje su preboljele mononukleozu i osobe koje su je nedavno preboljele. Držite igračke vašeg djeteta čistima i van usta druge djece. Osobe sa nedavnom EBV infekcijom ne bi smjele donirati krv.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
12.3.2011, 09:42

Planiranje trudnoće

Da biste donjeli odluku o roditeljstvu važno je sagledati sve faktore kao i kod bilo koje druge važne odluke u životu. Također je važno da o tome otvoreno razgovarate sa svojim partnerom i da odluka o trudnoći bude vaša zajednička odluka. Pročitajte tekstove koji vam mogu pomoći da odlučite da li ste spremni.
Kako biste osigurali zdravu i sigurnu trudnoću te donjeli na svijet zdravo dijete potrebno je pripremiti se za trudnoću. Takva priprema je važna i kako biste začeli u što kraćem roku te kako biste otklonili faktore rizika koji mogu usporiti začeće ili čak uzrokovati neplodnost.
Nakon što ste donjeli odluku i poduzeli sve potrebne pripremne korake, vrijeme je da krenete u postizanje trudnoće. Iako bi vođenje ljubavi sa svojim partnerom, odnosno seksulani odnos dvoje ljudi koji se vole, trebao biti najuzbudljiviji dio procesa stvaranja vašeg djeteta, često se događa da stres zbog cilja - začeća, zasmeta samom odnosu. Zato se maksimalno opustite i dajte si vremena da začnete. Informirajte se o faktorima važnim za začeće kako bi se umirili i postigli trudnoću u što kraćem roku bez da si nametnete nepotreban pritisak.
Ako ipak ustanovite da postoje određeni problemi sa začećem, pogledajte što ih uzrokuje te kako se mogu riješiti.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 16:59

Fiziologija novorodjenčeta

Disanje
Za vreme intrauterinog života,razmena gasova  (disanje) se obavlja preko posteljice.Prvi disani pokret se odigrava neposredno posle rodjenja, jer nervni centar za disanje je nadražen nagomilanim ugljendioksidom u krvi.Ova inspiracija je refleksna i odigrava se obično u vidu krika.Plućne alveole, koje su pre rodjenja bile bezvazdušne, naglo se napune vazduhom i od tog trenutka počinje plućno disanje.Broj disajnih pokreta u minutu iznosi 45-50.U toku daljeg života se smanjuje i krajem prve godine iznosi oko 35.Disanje je abdominalnog tipa.
Frekvencija pulsa
Iznosi 130-140 u minutu, a krajem prve godine pada približno na 120.Plus se lako ubrza pri lakšim pokretima pogotovo u nemirnom stanju.
Telesna temperatura
Neposredno posle rodjenja temperatura novorodjenčeta  je za oko 0,5 C stepeni viša nego periferna temperature majke.Već nakon sat vremena temperatura padne za 1-2 C stepeni.Posle 4-6 časova ima najnižu vrednost, ispod 36 C stepeni.Na ovaj pad svakako utiče temperatura spoljašne sredine, zatim se temperatura lagano penje  i posle 24 časa iznosi oko 37,5-37,2 C stepeni.Tokom sledećih dana temperaturna krivulja još je nepravilna.Nekad se dešava da nakon rodjenja 3-4 dana temperatura dostigne velike vrednosti 39-40 C stepeni. Ova pojava je poznata pod imenom tranzitorna groznica novorodjenčeta.Povišena temperatura usled žedji, nazvana još i eksikaciona temperatura.Ovaj skok temperature nastaje zbog nedovoljnog unošenja tečnosti u prvim danima života.S druge strane gubitka tečnosti preko pluća putem mokraće i stolice.Ova vrsta temperature traje svega nekoliko časova.Važno je izbeći pravilnom negom, čim se dete rodi, daje se prokuvana zasladjena voda.Novorodjenče pokazuje termolabilnost jer je nervni centar za regulaciju telesne temperature slabo razvijen.Na telesnu temperaturu mogu da utiču i temperaturne promene u okolini.Treba izbegavati pretopljavanje i rasladjivanje novorodjenčeta.
Fiziologija novorodjenčeta je veoma kompleksna pojava, zahteva da na najmanju sitnicu gledamo sa velikom pažnjom, da ne bi smo ugrozili detetovo zdravlje.
Izvor:Savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 15:48

Moji saveti u vezi nedonošenosti

Predlog mera:
Smatram, da je kod pojave nedonešenosti  mnogo značaja ima preventivna mera, preduzeti sve mogućnosti da ne dodje do nedonešenosti.Kad se već pojavilo, učiniti sve da ostavi što manje posledice.Zato na sprečavanju i suzbijanju nedonešenosti predlažem usmeravanje aktivnosti zdravstvene službe i celog društva na sledeće:
-stvaranje uslova za pravilno začeće, zdravstvena zaštita trudne žene, stručna medicinska pomoć porodici kao i pomoć novorodjenom detetu i zdravstvena zaštita deteta u toku daljeg života na maksimalnom nivou.
-uputiti buduću majku na kompletan režim života.Posebno uputiti na pravilnu ishranu i to u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu.
-organizovanje raznih predavanja za trudne žene.
-po rodjenju nedonešene dece sprovesti dobru negu i ishranu.
-u okviru zdravstvenog prosvetnog i vaspitnog rada predlažem:
-organizovati predavanja za roditelje o nezi i ishrani dece,
-uputiti decu u savetovalište,
-organizovana poseta od strane patronažne sestre kod kuće,
-aktivirati društvene institucije za poboljšanja opštih životnih standarda.To se odnosi na poboljšanje stambenih i materijalnih prihoda.
Izvor:
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 15:32

Čuvanje majčinog mleka

Majčino mleko može da se čuva u sterilnoj zatvorenoj posudi na temperaturi od 18-20 C i to 24 sati. Ako se stavi u frižider na temperaturi 4-5 C oko 72 sati. Može i da se zamrzne na -18 do –20 C čuva se čak i do 4 meseca. Zato treba naučiti svaku mladu majku, da u slučaju nestanka mleka može svoje mleko, da sačuva u neko vreme.(može biti u pitanju bolest majke, odsustvo itd.)

Majčino mleko može se samo koristiti, ako je ispravno čuvano odnosno hladjeno. Hladno mleko se podgreva u toploj vodi a može i da se prokuva radi sigurnosti. 

OBROCI U TOKU DANA
U prvoj godini života Vašem odojčetu je neophodno majčino mleko. Činom dojenja se uspostavlja bliski kontakt detata sa majkom, što je značajan za njegov psihički razvoj. Svakom novorodjenom detetu treba, omogućiti da isključivo sisa prvih šest meseci, uz dodatka A+D3 i C-vitamin, vode ,čaj da bi se do kraja prve godine uz podoje dodavala se i druga hrana. Ranije se smatralo da razmak izmedju podoja, treba da je strogoutvrđenim vremenskim razmacima. 

Danas i stručnjaci polemišu, po nekima beba se doji kad kod zaplače,a neki su drugačijeg mišljenja. Zdravo i na vreme rodjeno novorodjenče obično ogladi posle 2-3 sata

Ovakav razmak sasvim je razuman. Za ovo vreme prethodno posisano mleko se svari, proizvodi se novo i majka ima malo vremena da se odmori.

Odojče krajem prvog meseca dnevno posisa oko 600 ml. mleka. U drugom mesecu već intenzivnije sisa do 800 ml. Krajem četvrtog meseca oko 1000 ml. a od šest meseci do godinu dana varira od 1200-1400 ml. 

Važno je da Vam napominjem da zdrava beba sisa sedam puta na dan. Posle mesec dana 6-7 puta dnevno, od četiri meseca 4-5 puta dnevno, u šestom mesecu 3-4 puta dnevno, a od 7,8,9, mesecu 3 podoja na dan ili adaptirano mleko, ili čak kravlje mleko uz dodavanja jedan obrok povrća sa mesom,(2-3 supene kašike),

2-3 puta nedeljno naizmenično sa žumancetom, sveže voće , kašica ili sok 100 ml. dnevno.

U početku dva puta po 50 ml. U 10,11,12 mesecu beba ima dva podoja, što će do kraja godine zameniti kravljim mlekom, uz jedan obrok mlečna kašica, sveže voće-povrće-sok-meso i žumance.Mlečna kašica može biti sa keksom, grizom, piškotom i daje se čista neprokuvana voda.

POSEBNE SITUACIJE

Desi se da umesto jedne bebe radjaju se dvoje ili čak troje. Većina žena su u stanju da proizvode dovoljno mleka, čak i više bez korišćenja zamena za majčino mleko.U ovim slučajevima majka treba da pronadje najbolji put, kako da organizuje dojenje svoje dece.Tu je neophodna pomoć cele porodice. Majka može na više načina da podoji bebe. Prvo podoji jedno, pa onda drugu bebu. Dok može istovremeno, da doji iz obeju dojke. Ja bih nabrajala ostale posebne situacije a to je Carski rez, što otežava dojenje, jer je majka pod uticajem narkotika. Često se dešava da se mleko kasnije pojavi nego obično.

Zecija usta i rascep nepca su malformacije i sa takvim komplikacijama puno beba mogu sisati.

Uspravni položaj, pri dojenju je najbolji u svakim situacijama. Majčine emocionalne reakcije na rodjenju takve bebe, mogu uticati na dojenje. Majka treba da stavi prst na rascep usne kad beba sisa. Beba sa rascepom u nepcu mora da se hrani na cevčicu ili pomoću posebne dugačke cucle.

Prevremeno rodjene bebe i bebe sa nedovoljnom težinom treba da se hrane pre nego što počnu sisati.Često su suviše slabe,da bi pravilno sisale. Majci zato treba objasniti, da je njeno mleko prilagodjeno potrebama njene bebe ida pokuša dojiti što pre i češće. Dojke treba da izmlaza jer je beba slaba,da bi održalaprodukciju mleka.

To izmlazano mleko treba dati pa makar i nekoliko kapi,ili može se hraniti i pipetom.

Žutica isto loše deluje na dojenje. Najčešća je fiziološka žutica i počinje od 2-4 dana života, povlači se bez problema. Obično nastaje zbog nezrelosti creva i jetre.

Dojenje treba forsirati, beba može biti pospana, tada mleko treba izmlazati i davati kašičicom ili pipetom.

Ako beba stalno spava, voma slaba, jako požuti, slabo sisa ne treba čekati sa bebom već nositi na pregled kod pedijatra.

ODBIJANJE BEBE OD DOJKE
Prirodna ishrana treba da traje minimalno šest meseci, optimalno devet meseci a najidealnije dvanaest meseci. Beba se postepeno odbija od dojke, to znači da uz podoj uzima i nemlečnu hranu. Poželjno je ukidati po jedan podoj nedeljno i zamenuti drugim obrokom što odgovara bebinom uzrastu.

Najpre se ukida podnevni podoj posle dnevni a na kraju jutarnji. Nikako ne treba prekinuti podoj odjednom i omah preći na normalnu ishranu. Beba je na dvovrsnoj ishrani kada se pored majčinog hrani se i kravljim mlekom. Možemo dohranjivati i veštačkim mlekom nakon podoja (kašičicom da ne bi se odvikla od sisanja).

BEBA UVEK PRVO SISA IZ OBE DOJKE, tek onda joj ponudite pripremljeno mleko. Beba može biti na veštačkoj ishrani kada iz raznih razloga ne sisa. Razlozi mogu biti sa bebine strane ili sa majčine strane.

Najbolje dati adaptirano mleko-industrijski proizvod, ili delimično adaptirano mleko, što treba pripremiti po uputstvu. Opšte ptavilo za pravljenje-spremanje takvog mleka je na 30 ml. prokuvane vode se doda jedna merica mlečnog praha.Voda treba da je mlaka i promućka se.

Kravlje mleko se slabo koristi u prvoj godini života. Daje se kada su roditelji bezpomoćni ne mogu bebi omogućiti finansijski industrijsko mleko.

Hranjenje preko cucle kroz flašicu se višestruko šteti. Ugrožava dojenje, stvarapojavu crevnih infekcija, proliva nadimanje, gutanje puno vazduha. Dovodi do nepravilnog razvoja vilice jer izostaje aktivnost odgovarajućih mišića. U šestom mesecu odojčeta podoj može da zameni i mlečni obrok ili nemlečna hrana:  voćni sok, kašica, žitarica. Od žitarica može se dati pirinač,  zobnih pahuljica, kukuruzni skrob i proizvodi od pšeničnog brašna, (keks,griz,piskota). Voćni sok-ili voćnu kašu ne treba sladiti. Povrće se pomerilo na uzrast od 7-8 meseci daje se raznovrsno povrće i to:krompir, šargarepa, paradajz, tikvica, karfiol, bundeva (žumance i meso).  U devetom mesecu možemo dati odojčetu spanać, kelj, rotkvice. Celo jaje se daje od 10 meseci a od mesa može se dati: pileće, teleće, govedje daje se pasirano, mleveno, seckano ili gnječen

DO ZNANJA RODITELJA

Smatram da je veoma važno da roditelji znaju neka pravila oko ishrane.

-Novu hranu uvedite pomalo i postepeno,

-Dajte samo jednu vrstu hrane u toku 3-4 dana,da se odojče navikne a i zbog eventualne alergije.

-Izbegavajte unos puno šećera i soli.

-Kako se povećava broj zuba hrana treba da je grublja, da beba nauči da žvaće.

-Izbegavajte suhomesnatu hranu.

-Umesto ručka ne mojte deci davati čipsa, smoki, paštetu, čokoladu itd.

-Izmedju obroka ponudite dete sa vodom naraočito je važno leti, ili kada ima povećanu temperaturu a posebno kada ima proliv zbog dehidtacije.

PRIPREMA VODE I ČAJEVA
U poslednje vreme se savetuje da se bebi u početku dajemo prokuvanu vodu sa šećerom.

Znači 100 ml.vode + 1ravna kafena kašika šećera se prokuva i ohladjeno, sobna temperatura se koristi.  Ne zasladiti medom zbog alergena. Beba od 6 nedelja može da uzima i čaj sa šećerom. Postoji čaj za bebe sa raznim reklamama. Obratite pažnju na sastav tog čaja, što ćete koristiti, da ne sadrži kima, aniza, komorače to su stvari za nadimanje. Čaj od kamilice se koristi spolja znači za kupanje bebe, kao oblogice ,za čišćenje očiju. Bebi ne treba dati da pije, jer često prouzrokuje proliv ili zastoj.

Ako beba dobro sisa pije mnogo manje vode ili čaja od beba koja se hrani veštački. Bebu možete ponuditi vodom izmedju dva podoja, u slučaju da štuca ili plače, i kad počne da se dohranjuje.

Beba se ne poji pre obroka .

Da bi majka bila sigurna da dete dovoljno sisa odmah posle podoja može da ponudi sa vodom. Ako bebi nedostaje mleko uzima vodu, to je znak, za dohranjivanje.

*Bebica kada pije vodu ne sme da leži na ledjima,  znači kao kad sisa poluležeći položaj.

*Cuclu treba proveriti da li je izbušena.

Dragi roditelji temperaturu vode, čaja u flašici ne proveravajte Vašim ustima. Na nadlaktici se proverava temperatura tečnosti.  Ne sme biti ni topla a ni hladna.Uvek treba da je sveže prokuvano. Prokuvana voda ne sme da stoji duže od 12 sati.
Izvor:Savetovaliste

objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 10:46

Ocena stanja uhranjenosti

Pravilna ishrana u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, odraz dobrog fizičkog i psihičkog razvoja deteta.Drugim rečima greške u ishrani su ocena stanja uhranjenosti u razvoju  dečjeg organizma.Na osnovu sledećih elemenata vidi se ocena stanja uhranjenosti:
-opšti izgled, tu se posmatra stanje kože, potkožnog tkiva, sluznice, mišića.Eutrofično  (dobra uhranjenost), deteta izgleda zdravo i vedro.Raspoloženo i živahno.Koža je ružičasta,mekana i jedra, zategnuta, elastična  govori se o dobrom turgoru.Sluznice su dobro prokrvljene i crvene.Mišićno tkivo u doba odojčeta zbog oskudne funkcije, slabije razvijeno dok kasnije broj mišićnih vlakna rastu.Prilokom pojedinih poremećaja ishrane dolazi do poremećaja tonusa muskulature (hipertonija, hipotonija),
-porast težine i visine predstavlja neobično važne podatke za ocenu stanja uhranjenosti, najpre zavisi i od porodjajne težine odojčeta, od pravilne ishrane i majčinog mleka,
-razvoj kostura i zuba takodje govori o stanju uhranjenosti. Kod normalnog  uhranjenog deteta kostur se razvija zdravim redosledom.Do odredjenog roka se zatvaraju mala u velika fontanela.
Mala fontanela nalazi se izmedju potiljačnjih i temenih kostiju, zatvara se u prvom mesecu života.
Velika fontanela se nalazi izmedju čeone i temenih kostiju u obliku romboida normalno se zatvara izmedju 12-16 meseci života.
Mlečni i stalni zubi izbijaju u pravilnim razmacima, koji se mogu poremetiti pri nepravilnoj ishrani,
-psihomotorni razvoj je takodje vezan sa stanjem ishrane. Znatnim odstupanjima uz konstitucionalne faktore deluju i utiču na uhranjenost.Svakom roditelju je dobar znak ili opomena ocena stanja uhranjenosti za očuvanje zdravlja deteta.
izvor:savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 10:09

Zašto je majčina ljubav važna

Beba plače, majka je uzima u naručje, nježno ljulja i kaže: "Poljubit ću svoje zlato i sve će proći". Beba se smiruje od maminog poljupca i smiješi. Ta nam je situacija poznata, svaki ju je roditelj više puta doživio. Prisan odnos s majkom glavna je pokretačka snaga djetetova razvoja u majčinoj utrobi i tijekom prvih šest mjeseci nakon rođenja. Znanstvena istraživanja potvrdila su da još nerođeno dijete reagira na majčino raspoloženje i emocije. Kada se majka uznemiri, i njezin fetus se uznemiri. Kada majka doživi kratkotrajan šok, fetus još satima nakon toga ostaje zgrčen i uznemiren. Tijekom svih devet mjeseci trudnoće, beba je u nerazdvojnom tjelesnom i fiziološkom kontaktu s majkom. To se ne može naglo promijeniti nakon rođenja. Kada dođe na svijet novorođenče se još ne snalazi u okolini, ali opaža svjetlost, čuje glasove i osjeća zadovoljstvo od majčinog dodira. Zato je tjelesna bliskost kože uz kožu u prvim satima nakon rođenja toliko važna. Ostaje važna još mjesecima poslije. Dvomjesečno dojenče još nije svjesno da je posebno, odvojeno biće, nego osjeća jedinstvo s majkom. Nije slučajno da do šestog mjeseca života dojenče voli u kolicima biti okrenuto licem prema majci, kako bi je moglo promatrati, a poslije,  kada se pojavi  interes za okolinu i istraživanje okolnog svijeta, voli joj biti okrenuto leđima. Nasreću, danas postoje dječja kolica s mogućnošću promjene smjera sjedala.

Majčina ljubav temeljna je fiziološka potreba koja osigurava razvoj, kao što je i hrana. Bio je to znanstveni zaključak do kojeg je sredinom 20. stoljeća neočekivano došao psiholog ponašanja Harry Harlow, direktor Centra za istraživanje primata na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu.Proučavao je emocionalni život mladunčadi majmuna i, kao biheviorist, vjerovao je da je ljubav stečeno, uvjetovano ponašanje koje je rezultat potkrjepljenja i odvraćanja. Svojim je pokusom namjeravao dokazati da beba voli majku samo zato što je ona hrani. U tu je svrhu nakratko odvojio tek rođene majmunčiće od njihove majke i ponudio im je, umjesto prave majke, dvije "umjetne" - žičanu i krpenu, te je promatrao koju će preferirati. Svaka je imala bočicu mlijeka i bila je pokretljiva, pa su ih majmunčići mogli njihati.

Rezultat eksperimenta pokazao je da su majmunčići odabrali mekanu i toplu krpenu "mamu", počeli se stiskati uz nju, visjeti na njoj onako kako inače vise na majci i reagirati na njezina kretanja. U drugom dijelu eksperimenta krpena "majka" nije imala bočicu s mlijekom, dok ju je žičana imala. Majmunčići su svejedno odabrali krpenu. Nakratko bi pritrčali žičanoj lutki, zgrabili bočicu i odmah se vratili krpenoj, onoj koju su smatrali mamom. Na temelju tog eksperimenta Harlow je zaključio da ovisnost o hrani nije razlog ljubavi prema majci. I ljudsko novorođenče traži nešto toplo, mekano i pokretljivo, te da su nježnost s kojom ga majka drži na prsima, koža uz kožu, i emotivni odnos mnogo važniji od hrane. I druga istraživanja nastavila su pružati dokaze da je ljubav nužna za razvoj živčanog sustava djeteta, a odrastanje bez ljubavi može imati ozbiljne, dalekosežne razvojne i zdravstvene posljedice.

Joseph Chilton Pearce u knjizi "The Magical Child" navodi primjer odnosa prema bebama u Gvatemali i Ugandi, gdje majke stalno nose novorođenčad bez ikakve odjeće na  grudima, kako bi beba neprestano osjećala kontakt s njom. Osim što omogućuje prisan emocionalni i tjelesni kontakt, nošenje bebe u marami, u prvim mjesecima života na majčinom tijelu, na grudima ili na leđima, predstavlja dojenčetu i vježbu ritmičnog, pasivnog kretanja te pruža vestibularnu stimulaciju koja je iznimno važna za razvoj živčanog sustava.
Izvor:Savetovaliste

objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
11.3.2011, 10:03

Dispepsija

Naziv dispepsija označava poremećaj varenja, skup poremećaja nastalih posle uzimanja hrane.U pitanju je sindrom a ne odredjena bolest.

Simptomatologija:

Često se mogu zapaziti neki predznaci već i tada kad stolice nisu učestale, niti su po svom izgledu nenormalne.Deca imaju slab apetit, nemirna su, bljuckaju ili povremeno povraćaju, ubrzo se javlja i ojed.Težina deteta postaje kolebljiva pa čak i opada.Uskoro stolice postaju brojnije često su zelene, zelenožute i sluzave.Reakcija je kisela ( proliv zbog vrenja ).Nemir deteta postaje sve veća, često se javlja meteorizam.Ivica jezika postaje crvena-glossitis marginalis.Beličaste naslage mlečac, monilija vidjaju se utoliko češće, ukoliko je dete mladje.
Temperatura više nije "monotermna", kakva je kod potpunog zdravog odojčeta, postaje povišena, febrilna.Visoka temperatura ukazuje na neku infektivnu komplikaciju.Pri tom treba misliti na infekcije mokraćnih puteva, nazofrinksa i uva.U učestalim stolicama ima više ostataka hrane nego u stolici potpuno zdravog deteta.Kod težih dispepsija bilans minerala, naročito natrijuma, kalijuma, hlora postaje negativan.Uvek rano treba započeti lečenje da to stanje što kraće traje i da ne predje u recidiva.Teške infektivne komplikacije mogu da doprinesu da jednostavna dispepsija predje u toksikozu.

Uzročnik:

Nisu uvek  infekcije (bakterije,virusi) prouzrokovači bolesti.Čest je uzrok prekoračenje tolerancije, bilo da je detetu dato više hrane nego što je potrebno, što je slučaj kod nekih ablaktacionih dispepsija.Može biti poremećaj u sinergizmu digestivnih funkcija.Sekrecija digestivnih sokova, hemijsko razgradjivanje hrane, resorpcija, motorni učinak u crevnom kanalu.
Sve ove funkcije su medjusobno tačno uskladjene.Poremećaj svake pojedine od ovih funkcija može da dovede do dispepsije.
Egzogena oštećenja mogu da favorizuju nastajanje ove bolesti.Opšti naziv je oštećenje pogrešnom negom, tu se podrazumeva neredovnu ishranu, čest razmak izmedju pojedinih obroka, suviše voluminozna hrana, utopljavanje, nepovoljni uslovi stanovanja, nehigijena dečjeg pribora može da dovede do masivne invazije koli bacila.

Lečenje:

Majčino mleko je jedina hrana koja se može dati i zdravom i bolesnom detetu.Ova hrana se ubraja u lekovitu hranu.Kod većeg odojčeta ako je dispepsija uporna lečenje treba započeti rasterećenjem i smirivanjem crevnog kanala.Tu se podrazumeva davanje zasladjenog čaja umesto obroka.Za sledeći obrok se daje čorba od šargarepe-Moro čorba Vidi:Kuvar Za Bebe
To je stara dobra metoda sadrži pektine i lignin.Kada je već treći obrok po redu daje se fabrička lekovita hrana.To je dijetetski proizvod koji je pogodan za ishranu gastričnih tegoba.
Postoji:obrano mleko u prahu, lekovita hrana biljnog porekla, ceratonija.
Sadržaj energije i hranljivih stvari potrebni organizmu u fazi oporavka, nakon akutnih poremećeja, u vezi sa oralnom rehidracijom.Sa takvom hranom postiže se brži porast težine, dolazi do normaliziranje stanja stolice.U specijalnoj hrani nalazi se antidispeptična komponenta i sastoji se iz mlečnih belančevina, pirinčane sluzi.Sadržaj minerala prilagodjen prema potrebama.
Izvor:Savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
3.3.2011, 19:46

Akutni gastritis

Izazivač akutnog gastritisa je iritacija i infekcija virusnog ili bakterijskog porekla.Iritacija može nastati od raznih lekova  (aspirin,salicilati), alkoholom, usled stalnog stresa.Uzročnike delimo na egzogene i endogene.U endogene uzročnike spadaju alimentarni toksini, a u egzogene spada alkoholni gastritis.Želudačnu sluzokožu oštećuju analgetici i salicilati i time izazivaju akutne gastritise, zatim unošenja nesteroidnih antiinflamatornih lekova.Treba još spomenuti razne mikroorganizme posebno Helicobacter pylori.Glavni simptom je gubitak apetita, bol u trbuhu  koji je neobičajen u vidu čupanja, paljenja, tištenja.Podrigivanje i neprijatan zadah, povraćanje koji donosi ternutno olakšanje.

Lečenje:

Način lečenja zavisi od uzročnika gastritisa daju se lekovi koji neutrališu želudačnu kiselinu antacidi ili lekovi koji smanjuju lučenje kiseline.One medikamente koje uzrokuju gastritis ne treba uzeti.Kod gastritisa čiji je uzročnik Helicobacter pylori treba lečiti antibioticima.
Za smanjenje količine želudčane kiseline su H2-antagonisti (Famotidin,Ranitidin), i inhibitori kao  (Omeprazol, Pantoprazol).
Lečenje se sastoji od kombinacije antibiotske terapije i blokatorima lučenja kiseline i zaštitnicima sluzokože želudca.Najnovija metoda lečenja je kombinacija dva antibiotika i jedan blokator lučenja kiseline.
Pored terapije je važna i ishrana, nadoknadjivanje izgubljene vode i elektrolita.Kada se stanje normalizuje bolesnik može da uzima kašastu hranu.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
1.3.2011, 12:13

Diabetes mellitus u dječijem i adolescentnom dobu

Diabetes mellitus je sindrom koji nastaje zbog nedostatka inzulina. Njegove osnovne karakteristike su poremećaj u metabolizmu ugljenih hidrata, masti i proteina, te u vezi s tim energetski disbalans u organizmu. Klasificira se uopće u tri osnovna entiteta:
Tip I – insulin ovisni diabetes (IDDM insulin dependent diabetes mellitus)
Tip II – insulin neovisni diabetes (NIDDM non insulin dependent diabetes m.)
sekundarni diabetes.
diabetes_mellitusU djece i omladine javlja se uglavnom Tip l (IDDM). Počinje najčešće do 18. godine života pa se naziva i juvenilni diabetes.
Za IDDM tipični su: hiperglikemija-slučajni uzorak > 11 mmol/l, glikozurija i ketonurija.
Epidemiologija
Učestalost IDDM varira geografski, mada je posljednjih decenija uopće, u porastu. U dojenačkoj dobi bolest je izuzetno rijetka. Prvi pik incidence je u dobi 5-8 godina, te odgovara polasku u školu i povećanoj ekspoziciji infektu, a drugi pik se poklapa sa početkom puberteta. Kod djevojčica to je dob 10-12 godina, a u dječaka 12-14 godina. Sezonski porast incidence je u hladnim godišnjim dobima (virusne infekcije). Učestalost je veća kod djece koja nisu dojena ili su dojena kraće od 3 mjeseca.
Etiologija i patogeneza
Osnovni uzrok IDDM je manjak inzulina koga proizvode β ćelije Langerhan-sovih otočića pankreasa. Tipična lezija je insulinitis koji se vidi u ranim fazama bolesti a patohistološki se prezentira limfocitnom infiltracijom. U kasnijim fazama bolesti dolazi do potpune destrukcije β ćelija. Svi ovi procesi pretječu supklinički a bolest se klinički manifestuje tek kada je uništeno 85-90% β ćelija.
Sklonost za IDDM je genetski uslovljena. Osnovni gen koji predisponira IDDM lociran je na kratkom kraku 6 kromosoma i poznat je kao HLA Što osim genetske predispozicije inducira njegovu pojavu predmet je naučnih rasprava i istraživanja. Do sada je dokazano da trigger faktor mogu biti virusne infekcije (Mumps, Coxsa.ckie, Rubeola), skorašnji stres te ekspozicija toksinima.

Dokaz za autoimunu osnovu nastanka IDDM je da se u 80-90% novootkrivenih pacijenata nađu cirkulirajuća antitijela na vlastite ćelije β otočića tzv. ICA (islet cell antibodies). Pretpostavka slijeda događaja u nastanku IDDM (Botazzo i sur., 1991.)
Patofiziologija

Bez inzulina nema aktivnog transporta glukoze osnovnog energentau ćelije svih organa i tkiva (osim mozga koji je insulin neovisan organ). Glad za glukozom u ćelijama ostalih insulin ovisnih tkiva, od kojih najveću masu čine jetra, mišići i masno tkivo, kompenzira se glikogenolizom i glikoneogenezom. Povišen je i nivo inzulinu kontraregulatornih hormona: kateholamina, glukagona, hormona rasta i kortizola. Nivo glukoze u krvi raste ali je ona nedostupna ćelijama. Kada ŠUK (glukoza u krvi) raste iznad 9-10 mmol/l, bubrežni prag se premaši te se izlučuje urinom glukoza-glikozurija.
Glukoza povlači vodu i elektrolite osmotskim putem. Dijete puno mokri – poliurija -a kod manje djece javi se čak i sekundarna enureza. Pacijent jako žeđa – polidipsija - te puno prije tečnosti.

Koža i sluznice suhi, obrazi zažareni tkiva i ćelije dehidriraju.

Mlađa djeca obično u pretkliničkoj fazi bolesti slabije jedu, a starija jedu velike količine hrane-polifagija, ali mršaju jer je organizam u energetskom kolapsu.

Aktiviraju se alternativni putevi proizvodnje energije, posebno iz masti. Lipolizom se proizvode velike količine acetil CoA koji ide u sintezu keto tijela: aceton, acetosirćetna i βoksibuterna kiselina. Ketonemija, ketonurija i acidoza su rezultat velike količine acetonskih tijela. Aceton se osim urinom eliminiše i u izdahnutom zraku te se oko pacijentaširi karakterističan zadah na trulo voće.
Acidoza koja je ovdje metabolička respiratorno se kompenzuje produbljenim i ubrzanim disanjem -Kussmaulovo disanje.
Velika koncentracija ketona može podražiti peritoneum te se pacijenti pored mučnine i povraćanja žale na bol u trbuhu – diferencijalno dijagnostički akutni abdomen.
Moždane ćelije su veoma osjetljive na sve ove negativne uticaje te kao krajnji ishod može nastati poremećaj svijesti – koma.
NPR: prosječno zdravo 10-godišnje dijete ima kalorijski unos 2000 kcal/24h, od čega 50% potječe iz ugljenih hidrata. Razvojem dijabetesa dnevni gubitak vode je oko 5 litara a glukoze 250 grama što je 1/2 ukupnog kalorijskog dnevnog unosa. Zato uprkos povećanom unosu vode i hrane, a zbog nemogućnosti utilizacije te hrane i neprekidnog gubitka vode, dijete mrša i dehidrira.
Klasični simptomi bolesti su:
poliurija,
polidipsija,
polifagija,
gubitak tjelesne mase.
Kod djevojčica prvi znak bolesti nekad može biti mikotični vulvovaginitis, a kod djece u pubertetu, piogene infekcije kože.
Klinički tok bolesti
Period od prvih znakova bolesti do postavljanja dijagnoze traje najčešće 2 nedjelje do 1 mjesec. Dijagnoza se rijetko postavlja slučajno (prilikom sistematskih pregleda ili preoperativno).
U prvoj fazi akutnog metaboličkog poremećaja
kod 50% djece, nalazi se teža ketoacidoza koja se treba liječiti intravenskom terapijom,
40% djece dolazi sa više ili manje izraženom glikozurijom i ketonurijom bez ketoacidoze,
a 10% djece ima samo povišen ŠUK uz glikozuriju, bez težeg metaboličkog poremećaja.
Gotovo 90% novootkrivenih IDDM pacijenata ulazi u fazu remisije tzv. medeni mjesec (honey moon) i to unutar 2-3 mjeseca nakon postavljanja dijagnoze. Potrebe za inzulinom se smanjuju. Ova faza traje nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci.
Proces autoimune destrukcije β-ćelija postepeno napredujete nakon uništenja svih ćelija nastupa faza totalnog dijabetesa, u kojoj je nedostatak endogenog inzulina apsolutan. Potrebe za inzulinom se povećavaju.
Dijagnoza
Temelji se na karakterističnim kliničkim znakovima bolesti – hiperglikemija uz glikozuriju.
Oralni glukozotelerans test radi se samo kod djece kod koje znakovi bolesti nisu jasno izraženi, te kod djece koja su jako opterećena porodičnom anamnezom. Standardna doza glukoze koja se daje natašte prilikom izvođenja OGTT je 1,75 grama/kg tjelesne mase (ne više od 75 grama ukupno), a djeci ispod tri godine daje se nešto veća količina i to 2,5 grama glukoze na kg tjelesne mase. Nivo glukoze se mjeri 0, 30, 60, 90 i 120 minuta nakon testa a nekada i nakon 180 minuta.
O endogenoj sekreciji insulina posredno saznajemo putem koncentracije C-peptida u cirkulaciji i urinu. C peptid nastaje cijepanjem proinzulina na C peptid i inzulin, te je koncentracija C peptida ekvimolarna količini secerniranog inzulina.

Određivanjem gena HLA sistema uz određivanje titra ICA utvrđujemo porodičnu sklonost.
Liječenje

Da bi se spriječile akutne i kasne komplikacije, cilj terapije je održavanje nivoa glikemije natašte u rasponu 3,3-6,6 mmol/l, a postprandijalno < 10 mmol/l. Osnovni segmenti terapije su:

inzulinoterapija,
dijeta te
fizička aktivnost uz
kontinuiranu edukaciju pacijenata i roditelja.

Inzulinoterapija - kod djece i omladine se zbog kontinuirane, doživotne inzulinoterapije korise isključivo tzv. humani inzulini, dobiveni genetskim inženjeringom. Oni su po svom aminokiselinskom sastavu identični ljudskom insulinu a maksimalno prečišćeni, bez tragova stranih proteina tako da su nus pojave rijetke.
Vrsta inzulina
početak djelovanja

(u satima)
maksimum djelovanja

(u satima)
ukupna dužina djelovanja

(u satima)
kristalni bistri

(Actrapid, Homorap)
1/2     1-5     6-7
mutni

(Monotard, Homolons)
2     6-12     16-20



Kod mlađe djece i novootkrivenih IDDM pacijenata koristi se shema dvokratne inzulinoterapije - apliciranje špricom – u 07h i 19h. U oba termina kombinuje se bistri i mutni inzulin.

Jutarnja doza je 2/3 ukupne doze a od toga je 2/3 mutnog a 1/3 bistrog inzulina.
Večernja doza je zbog odmora 1/3 od ukupne doze, a istog odnosa bistrog i mutnog inzulina.

Doza u prosjeku iznosi 0,5-1 IJ/kg/TT, s tim što je u remisiji manja, u fazi totalnog dijabetesa se povećava, kao i u pubertetu, zbog djelovanja inzulinu kontraregulatornih hormona.

U periodu adolescencije doza inzulina se ustali na 0,8 -1 IJ/kg/TT.

Danas je najveći broj djece i omladine na intenzificiranoj inzulinoterapiji tzv. penkalo. Na ovaj način postiže se bolja regulacija glikemije, a time je i učestalost kasnih komplikacija rjeđa.

Bistri inzulin se aplicira prije 3 glavna obroka a mutni jedanput prije spavanja. U fazi istraživanja je aplikacija inzulina pomoću posebnih inzulinskih pumpi



Dijeta - prehrana dijabetičnog djeteta odgovara optimalnoj prehrani zdravog djeteta, jer je normalna, ali kontrolirana po kalorijskom i kvalitativnom unosu, te je ravnomjerno raspoređena u obrocima za dijete odgovarajuće dobi. Omogućava normalan rast i razvoj djeteta. Izbjegavaju se brzogorući ugljeni hidrati (šećer, slatkiši, slatka pića i slatko voće). Kalorijske potrebe odrede se prema uzrastu djeteta idealne težine i to:

kcal/dan = 1000 + (100 x dob u godinama)
kcal/kg tjel mase = 90 – (3 x dob u godinama)
kcal/dan = kcal/kg tjel. mase x tjel. masa u kg.

Dijeta je sastavljena tako, da se

50-55% energetskih potreba zadovoljava iz ugljenih hidrata,
30-35% iz masti a
15% iz bjelančevina

Namirnice se prema uputama Američkog udruženja za dijabetes (ADA) svrstavaju u 6 grupa i to

* 1.      mlijeko i zamjene,
* 2.      povrće i zamjene,
* 3.      voće i zamjene,
* 4.      kruh i zamjene,
* 5.      meso i zamjene,
* 6.      masnoće i zamjene.

Jelovnik se sastavlja prema tačno određenim uputama ne samo za kalorijski unos nego i za broj obroka a u ADA jedinicama je izražena količina hrane iz ovih grupa za svaki obrok. Za pacijente na dvokratnoj insulinoterapiji jelovnik se sastoji od 6 obroka koji su određene količine i sastava hrane a uzimaju se uvijek u isto vrijeme, te se poklapaju sa pikovima djelovanja inzulina.

Intenzificirana terapija daje veću slobodu u terminima obroka (3 glavna) uz odgovarajući kalorijski i kvalitativni unos hrane.

Tjelesna aktivnost - je neizostavan dio terapije i sprovodi se svakodnevno, ali okolina mora da bude upoznata sa bolešću djeteta, i opasnošću od hipoglikemije. Preporučuju se potrošni sportovi, s tim da prije intenzivnog treninga treba dati 10-15 grama ugljenih hidrata koji se odbiju od ukupnog kalorijskog unosa.

Edukacija djece i roditelja je uz optimalno provođenje prethodnih segmenata terapije neophodna za postizanje dobre kontrole bolesti. Proces edukacije je kontinuiran i počinje od prvog kontakta sa pacijentom i traje cijeli život. Već od 7. godine starosti djeteta počinje obuka za samostalno sprovođenje terapije i samokontrole.

Od početka bolesti pacijenti vode dnevnik samokontrole u koji se upisuju doze inzulina koje se svakodnevno, posebno kod mlađe djece, koriguju na osnovu rezultata urinarnog monitoringa (4 x dnevno), te kontrole glikemije.

Obzirom na veću osjetljivost prema infektu kao i vremenom slabiju perfuziju okrajina veliku pažnju treba posvetiti ličnoj higijeni, njezi stopala kao i njezi mjesta aplikacije inzulina.

Procjena metaboličke kontrole radi se, svakih 1-3 mjeseca. Sastoji se od:

* §  uvida u dnevnik samokontrole,
* §  određivanja glukoze u 24 satnom urinu – loša glikozurija>20g -
* §  regulacija bolesti i određivanja SUK-a svaka 3 sata – dnevni profil glikemije.
* §  procenat glikoliziranog hemoglobina (HbA1c), koji nam daje uvid o srednjoj glikemiji u posljednja 2-3 mjeseca.
* §  Svakih 6 mjeseci određuje se titar antiinsulinskih antitijela,
* §  jedanput godišnje radi se lipidogram, zatim
* §  procjena statusa tireoidnih hormona uz obavezno određivanje titra antitireoidnih antitijela zbog velike incidence pridružene hipotireoze takođe autoimune geneze.
* §  Godišnje se takođe rade okulistički pregled, te EMG (elektromiografija) i procjena funkcionalnog statusa bubrega. Kod pacijenata sa čestim hipoglikemija radi se EEG (elektroencefalografija).

Prilikom svake posjete liječniku treba odrediti tjelesnu masu (po mogućnosti na istoj vagi) a dva puta-godišnje tjelesnu visinu.

Mauriac-ov sindrom – Pacijenti koji mjesecima i godinama primaju nedovoljne doze insulina pokazuju zaostatak u rastu, hepatomegaliju, kušingoidan izgled i zaostatak u spolnom razvoju.
Akutne komplikacije

Hipoglikemija - česta je komplikacija pacijenata sa IDDM. Simptomatologija se javlja pri individualno različitim vrijednostima glikemije, ali najčešće na 2,2 mmol/l i niže. Najvažnije je na vrijeme uočiti simptome: znojenje, slabost muskulature, umor, osjećaj hladnoće, glad, glavobolja, nesvjestica, promjene ponašanja te na koncu gubitak svijesti i koma.

Treba brzo reagirati davanjem 10-15 grama ugljenih hidrata per os ako je dijete svjesno ili 1 mg glukagona, a ako je dijete bez svijesti hitno transportovati u medicinsku ustanovu.

Acetonurija - može biti udružena sa glikozurijom i ukazuje na nedostatak inzulina. Može se javiti i zbog gladovanja, a u tom slučaju ŠUK je nizak a glikozurija negativna.

Dijabetična ketoacidoza - može biti prva manifestacija bolesti, ali se javlja i prilikom infekta, te grešaka u inzulinoterapiji i ishrani pacijenta. Kliničkom slikom dominira:

* §  povraćanje,
* §  dehidracija,
* §  Kussmaulovo disanje,
* §  bol u trbuhu te
* §  pomućenje svijesti – koma.
* §  Glikemija prelazi 16,6 mmol/l,
* §  pH je niži od 7,25, a
* §  bikarbonati niži od 15 mmol/l.

Terapiju

Prvo započeti rehidracijom pacijenta.

* §  Koristi se fiziološka otopina i to u količini od 15 ml/kg tjel. mase u prvom satu, a zatim 7 ml/kg/TT, sljedećih 11 sati, rukovodeći se u ovom periodu prije svega stepenom dehidracije.

* §  Kada glikemija padne ispod 16,6 mmol/l fiziološka otopina se zamijeni Glucosalinom, a

* §  kada glikemija padne ispod 11,1 mmol/l daje se otopina 5% Glucosae.

Inzulinoterapiju početi

* §  odmah, aplikacijom 0,1 I.J./kg bistrog inzulina intravenski, a zatim nastaviti aplikacijom 0,1 I.J./kg bistrog inzulina na sat, koji se stavlja u infuzionu otopinu.

* §  Kada glikemija padne ispod 16,6 mmol/l doza insulina se smanjuje na 0,05 I.J./kg/sat, aplicirano na isti način, a

* §  najdalje kada glikemija padne na 11,1 mmol/l insulin se aplicira supkutano u četiri doze (svakih 6 sati) i to po 0,025 i.j./kg.

Doza se koriguje svaki put prema vrijednostima glikemije i glikozurije. Nakon stabilizacije, za 2-3 dana prelazi se na klasičnu dvokratnu insulinoterapiju kombinacijom bistrog i mutnog insulina. Ako je pH ispod 7,15 treba polagano korigovati acidozu otopinom bikarbonata, ali se nikad ne daje cijela, po formulama izračunata količina zbog mogućih komlikacija u smislu edema mozga i intrakranijalnog krvarenja. Već u 2. ili 3. satu terapije u infuzionu otopinu dodaje se kalijum, a nakon prestanka parenteralne terapije daje se peroralno uz kontrolu kalemije.

Ishrana počinje

* §  6-8 sati nakon početka terapije a po prestanku povraćanja i to malim količinama tekućine i zaslađenog čaja, te soka od mrkve i paradajza ili naranče.

* §  Sljedeća 2 dana pacijent se hrani na 6 sati (voćni sok, mlijeko, bujon, banana) uzimajući 1/2 potrebnog kalorijskog unosa.

* §  Četvrti dan se daje regulirana dijabetična prehrana sa punim potrebnim kalorijskim unosom.



Somogy-jev fenomen - je komplikacija hroničnog predoziranja insulina. Smjenjuju se epizode hipo i hiperglikemije uz pojavu ketonurije. Terapija je postepeno smanjivanje doze insulina.
Kasne komplikacije

Prognoza bolesti ovisi prvenstveno o razvoju kasnih komlikacija. To su:

* §  Mikroangiopatije koje se manifestuju na malim krvnim sudovima bubrega (nefropatija), retine (retinopatija) te nerava (neuropatija);
* §  Makroangiopatija tj. promjene na velikim krvnim sudovima.

Uočeno je da se kod dobro regulirane glikemije kasne komplikacije rjeđe pojavljuju, a ako se i pojave onda im je progresija sporija.

U osnovi svih kasnih komplikacija je štetan efekat dugotrajne hiperglikemije na tkiva. Povećana je glikozilacija proteina, a aktivira se i poliolski put abnormalnog metabolizma glukoze pri čemu nastaje veoma toksični alkohol sorbitol. Hemodinamski poremećaj karakterističan je za dijabetes, a ujedno i doprinosi formiranju angiopatije.

Hiperlipidemija kao predmet loše metaboličke kontrole značajan je faktor u nastanku aterosklerotičnih promjena na krvnim sudovima. Obzirom na autoimunu osnovu IDDM nisu rijetke ni druge, posebno endokrine autoimune bolesti npr. hipotireoza.

Heiropatija je kasna komplikacija čiji se početak uočava još u dječijoj dobi. Karakteriziraju je kontrakture interfalangealnih zglobova prstiju šaka a počinje na zglobovima malog prsta.

Adekvatno tretiran IDDM djece i omladine nije više tako zastrašujuće oboljenje niti prepreka za normalan rast i razvoj. Zahvaljujući vrlo sofisticiranom načinu terapije i kontrole pacijent može da ima kvalitetan život te da doživi za njegovu sredinu prosječnu životnu dob.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
1.3.2011, 11:19

Ne-Hodgkinovi limfomi

Definicija
Ne-Hodgkinovi limfomi (NHL) obuhvaćaju skupinu bolesti obilježenih zloćudnom promjenom i umnožavanjem limfocita čije je ishodište u limfnom čvoru, a rjeđe u drugim organima. Bolest je najčešća u srednjoj i starijoj dobi.

Uzrok
Točan je uzrok nepoznat, a pretpostavlja se da su za nastanak važni okolišni i nasljedni čimbenici. Od nasljednih čimbenika važni su poremećaji imunološkog sustava, a od okolišnih izloženost određenim kemijskim tvarima i virusima (Ebstein-Barrov virus).

Simptomi
Većina bolesnika očituje bolest prisutnošću bezbolnih povećanih limfnih čvorova. Prije dijagnosticiranja limfoma, potrebno je kod ovakvih simptoma isključiti prisutnost bakterijske, parazitne ili virusne infekcije. Svaki čvor koji je povećan više od 4-6 tjedana i velik više od 1 cm u promjeru trebalo bi smatrati sumnjivim te uzeti uzorak stanica ili izvaditi cijeli čvor i analizirati ga. Bolesnici se tuže na postojanje općih simptoma (dišni problemi, probavni itd). Većina se bolesnika tuži na pritisak u plućima i nadražajni kašalj. Ukoliko se velika masa tumorskih stanica razvije u trbuhu, ili postoji povećanje slezene, simptomi su: nadutost u trbuhu, bol, punoća, rana sitost te zapreke u protjecanju sadržaja crijeva.

Ocjena proširenosti bolesti
Za ocjenu proširenosti Ne-Hodgkinovog limfoma upotrebljava se Ann Arbor shema koja uzima u obzir mjesto i broj tumorom zahvaćenih organa (limfnih čvorova i ostalih organa).
Stadij I
Zahvaćena je jedna regija limfnih čvorova ili jedan organ koji nije limfni
Stadij II
Zahvaćene su dvije ili više regija limfnih čvorova s iste strane dijafragme (ošita), a također ovaj stadij uključuje lokalizirano zahvaćanje jednog ne-limfnog organa.
Stadij III
Zahvaćene regije limfnih čvorova ili ne-limfni organi s obiju strana dijafragme (ošita)
Stadij IV
Proširena bolest sa zahvaćanjem jednog ili više ne-limfnih organa ili bez zahvaćanja limfnih čvorova. Najčešće su zahvaćene koštana srž i jetra.

Dijagnoza
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju razgovora s bolesnikom, uzimanja povijesti bolesti, pregleda bolesnika i niza dijagnostičkih pretraga. Ocjena proširenosti se obavlja prema analizi uzorka tkiva limfnog čvora.

Liječenje
Za određivanje pravilnog liječenja potrebno je poznavati tip bolesti i stupanj proširenosti. U ovisnosti o tim podacima, liječenje može biti potrebno, ali i ne mora ako se radi o limfomu niskog stupnja zloćudnosti. Liječenje u kasnoj fazi bolesti često je otežano i bolest ne odgovara na liječenje pa se primjenjuju metode kojima se bolesniku uklanjaju simptomi i olakšava svakodnevni život. Druge se bolesnike , ako povoljno odgovore na terapiju, može liječiti s ciljem izlječenja. O vrsti liječenja odlučuju i dob bolesnika, njegovo opće stanje te prisutnost drugih bolesti. Liječenje je moguće:

Zračenjem
Zračenje donosi poboljšanje bolesnicima u I i II stadiju proširenosti bolesti. Može se primijeniti samo ili u kombinaciji s kemoterapijom.

Kemoterapijom - lijekovi protiv tumora, citostatici
Kemoterapijom se liječi većina bolesnika u stadiju II i svi bolesnici u III i IV. Tip lijeka ili lijekova koji će se primijeniti ovisi o pojedinom tipu bolesti.

Terapija spasa, tzv. "salvage" liječenje
Primjenjuje se kod bolesnika s proširenom bolešću u III i IV stadiju s limfomom srednjeg i visokog stupnja zloćudnosti koji ne postižu zalječenje ili se bolest ponovno javlja. Za postizanje zalječenja primjenjuje se kombinacija lijekova (kemoterapija) i 50-60% bolesnika postigne se potpuno ili djelomično zalječenje. Trajanje zalječenja je kratko, 2-6 mjeseci, a mali dio pacijenata živi dulje od dvije godine nakon ove terapije bez znakova bolesti.

Presađivanje koštane srži
Bolesnici koji ne odgovaraju na liječenje visokim dozama niti kombinacijom različitih vrsta liječenja još uvijek se mogu liječiti od limfoma primjenom visokih doza lijekova, ali je problem uništavanje stanica koštane srži tako visokim dozama pa bolesnici umiru zbog posljedica samog liječenja. Uništavanje stanica koštane srži može se riješiti presađivanjem koštane srži. Ovaj se postupak najčešće primjenjuje u III i IV stupnju proširenosti, a napredovanjem medicinske znanosti i tehnologije, smrtnost zbog samog liječenja dovedena je na manje od 5%.

Nove vrste liječenja
Napretkom znanosti stvorena su protutijela koja se vežu za tumor i uništavaju ga, ali ona sam nisu dovoljna za izlječenje. Kombiniraju se protutijela za tumor, različite radioaktivne tvari i otrovi te topljive molekule (citokini) da bi se postigao učinak. Faktori rasta stanica krvi primjenjuju se u svrhu oporavka tih stanica koje uništava protu-tumorsko liječenje.

Prirodni tijek i podtipovi ne-Hodgkinove bolesti

Niski stupanj zloćudnosti:

MALI LIMFOCITNI (DIFUZNI, DOBRO DIFERENCIRANI LIMFOCITNI) LIMFOM
Niskog je stupnja zloćudnosti. U većine bolesnika nije potrebno liječenje kroz prve 3-4 godine. Srednje je preživljavanje nakon postavljanja dijagnoze: 8-10 godina.

FOLIKULARNI, PTRETEŽNO MALIH ZAREZANIH STANICA (NODULARNI SLABO DIFERENCIRANI LIMFOCITNI) LIMFOM
Niskog je stupnja zloćudnosti. Ovaj limfom je vrlo učestao u ovoj grupi bolesti i čini polovinu svih slučajeva ne-Hodgkinove bolesti. Bolesnici imaju povećane, bezbolne limfne čvorove koji su prisutni duže vrijeme te se povećavaju i smanjuju. U nekih se bolesnika nađu tumorske mase u trbušnoj šupljini. Iako bolesnici kao znak bolesti navode samo povećanje čvorova, pretragama se obično nađe proširena bolest - u 80% bolesnika zahvaćena je jetra, slezena i koštana srž. Tijek bolesti je vrlo različit. Većina bolesnika ne treba nikakvo liječenje u prve tri godine bolesti. Kod bolesnika s I i ograničenim II stadijem proširenosti, zračenje ograničenih područja tijela neke bolesnike izliječi, a kod nekih dovodi do dugotrajnog perioda bez simptoma. U bolesnika s višim stupnjem proširenosti bolest se nakon nekog vremena izrazito proširi, a prvi je znak ubrzani rast limfnih čvorova. Bolovi uzrokovani naglim rastom zahvaćenih organa smanjuju se nakon primjene kemoterapije (lijekova protiv tumora - citostatici). Potrebno je ponovno napraviti biopsiju čvora jer je u ovoj fazi kod 60% bolesnika moguć prijelaz bolesti u agresivniji tip. Prijelaz u agresivniji tip bolesti povezan je s lošijim ishodom bolesti i slabijim odgovorom na liječenje.
Primjenom kemoterapije 40-70% bolesnika se zaliječi i faza bez znakova bolesti može trajati 2-3 godine.
Bolesnici s folikularnim limfomom dugotrajno preživljavaju nakon dijagnoze: srednje preživljavanje bolesnika s III ili IV stadijem proširenosti je: 7-9 godina.

FOLIKULARNI, MIJEŽANI MALIH ZAREZANIH I VELIKIH STANICA (NODULARNI MIJEŠANI)
Ovaj tip limfoma ima zajednička svojstva s ostala dva tipa ne-Hodgkinova limfoma niskog stupnja zloćudnosti. Niskog je stupnja zloćudnosti. Bolesnici uz povećane limfne čvorove često imaju tumorske mase u trbuhu. Dobri uspjesi u liječenju preporuka su za početak liječenja odmah nakon dijagnoze bolesti.

Srednji stupanj malignosti:

FOLIKULARNI, PRETEŽNO VELIKIH STANICA (NODULARNI HISTIOCITNI)
Građa zahvaćenog limfnog čvora je očuvana. Rjeđe zahvaća koštanu srž i jetru, ali se često jave velike tumorske mase u tijelu i širenje izvan limfnih čvorova. U kasnijoj fazi bolesti moguć je prijelaz u agresivniji podtip bolesti i zato je potrebno liječenje početi na vrijeme. Iskustva liječenja kemoterapijom vrlo su ohrabrujuća.

DIFUZNI MALIH ZAREZANIH STANICA (DIFUZNI SLABO DIFERENCIRANI LIMFOCITNI)
Ovaj se podtip ne-Hodgkinove bolesti obično javi u srednjoj ili starijoj dobi. Bolest je podmukla i u vrijeme otkrivanja najčešće jako proširena i u IV stadiju. Obilježena je zahvaćanjem unutarnjih organa, čak i pluća u uznapredovanoj fazi.

DIFUZNI MIJEŠANI VELIKIH STANICA (DIFUZNI MIJEŠANI)
Ovaj je podtip limfoma srednjeg stupnja malignosti, a po svom ponašanju sličan je difuznom limfomu velikih stanica. Liječi se agresivnom kemoterapijom. Uspjeh liječenja različit je kod pojedinog bolesnika.

DIFUZNI VELIKIH STANICA (DIFUZNI HISTIOCITNI)
Ovaj je podtip limfoma srednjeg stupnja malignosti. Najčešće se javlja u srednjoj i starijoj dobi. Simptomi su bolesti povećanje limfnih čvorova koje je najčešće na vratu i u trbuhu te zahvaćanje niza organa: mozak, testis, kost, probavni sustav, štitnjača, žlijezde slinovnice, koža. Daljnjim širenjem bolest napada i bubrege, jetru, pluća. Ovaj je podtip limfoma vrlo agresivan i može uzrokovati pritisak živca, krvne žile, dišnih putova, oštećenje kosti te na taj način uzrokovati smanjenju prokrvljenost, živčane impulse, teškoće disanja i kretanja. Povezana je zahvaćenost koštane srži i kasnijeg širenja tumorskih stanica u središnji živčani sustav (mozak, leđna moždina i njihovi živci) i zato je vrlo važno rano otkriti prisustvo bolesti u koštanoj srži. Izlječenje je slabije ako su bolesnici lošeg općeg stanja, imaju veliku tumorsku masu (veća od 10 cm u promjeru), ako je zahvaćena koštana srž ili mnogi organi izvan limfnih čvorova, prisutnost visoke razine LDL enzima (laktat dehidrogenaza)u krvi utvrđena laboratorijskim pretragama te ako bolesnik gubi na tjelesnoj masi, ima učestale vrućice i noćno znojenje.

Visoki stupanj malignosti:

IMUNOBLASTIČNI LIMFOM VELIKIH STANICA (DIFUZNI HIDTIOCITNI)
Bolest se javlja u bolesnika starijih od 50. godina i često je udružena s drugim bolestima imunološkog ili limfnog sustava kao što su celijakija (bolest probavnog sustava uzrokovana alergijom na gluten iz brašna), Hashimotov tireoiditis (Hashimotova upala štitnjače), Sjögrenov sindrom (bolest "suhih" žlijezda - bolesnici nemaju suze niti slinu), mediteranski limfom, bolest hladnih aglutinina (u organizmu postoje protutijela koja uzrokuju simptome na hladnoći), Waldenströmova makroglobulinemija (poremećaj imuniteta).
Bolesnici često imaju anemiju, smanjen broj limfocita i zaštitnih antitijela (gama-globulini), gubitkom tjelesne težine, učestalim vrućicama i noćnim znojenjem. Bolest je pri otkrivanju često u proširenoj fazi. Često bolest zahvaća koštanu srž i središnji živčani sustav (mozak, leđna moždina i njihovi živci).

LIMFOBLASTIČNI LIMFOM (DIFUZNI LIMFOBLASTIČNI)
Najčešći je podtip ne-Hodgkinove bolesti koji se javlja u dječjoj dobi. Bolesnici su obično muškarci mlađe dobi, a simptomi su povećanje limfnih čvorova i velika tumorska masa u prsištu. Ta je tumorska masa najčešće veća od 10 cm u promjeru i uzrokuje brojne smetnje zbog pritiska na velike krvne žile, srce i dišni sustav. U vrijeme postavljanja dijagnoze većina je bolesnika u III ili IV stadiju proširenosti bolesti, a oko polovina ima simptome. Bolesnici pri dijagnosticiranju bolesti uglavnom nemaju zahvaćenu koštanu srž, ali se kasnije bolest tamo širi u 60% bolesnika što označava tzv. leukemijsku fazu pa je tada teško razlikovati ovaj limfom od akutne leukemije. Zahvaćenost koštane srži obično je uvod u zahvaćanje središnjeg živčanog sustava (mozak, leđna moždina i njihovi živci). Bolest se liječi agresivnom kemoterapijom.

BURKITTOV LIMFOM
Burkittov se limfom javlja pretežno u djece ili u odraslih do 35. godine života. Dva su glavna oblika bolesti: afrički (endemski) tip je zahvaćanje čeljusti sa širenjem u moždane ovojnice i koštanu srž, a američki (neendemski) tumorskom masom u trbušnoj šupljini i širenjem u kožu, kost i limfne čvorove. Liječi se agresivno kemoterapijom.

NE-BURKITTOV LIMFOM
Ovaj se podtip limfoma često dijagnosticira u odrasloj dobi. Vrlo je maligan i brzo zahvaća organe izvan limfnog čvora. Ima veliku sklonost zahvaćanju koštene srži i središnjeg živčanog sustava (mozak, leđna moždina i njihovi živci).

Drugi podtipovi ne-Hodgkinova limfoma

LIMFOMI U SKLOPU AIDS-a
10-30% bolesnika s AIDS-om razvije ne-Hodgkinov limfom. Većina bolesnika oboli od podtipova visokog stupnja malignosti i imaju jako težak tijek bolesti sa zahvaćanjem brojnih organa izvan limfnih čvorova. Zbog teškog poremećaja imunosti, bolest brzo napreduje, bolesnici gube na težini, imaju učestale vrućice i noćno znojenje. Preživljavanje je nakon dijagnosticiranja vrlo kratko zbog agresivnosti bolesti. Iako se liječe visokim dozama kemoterapije, brzo umiru zbog teških infekcija.

KOŽNI T-STANIČNI LIMFOM
Ova se bolest obično javlja u muškaraca srednje životne dobi, a glavni su podtipovi Mycosis fungoides i Sézaryjev sindrom. Bolest sporo napreduje, a očituje se zahvaćanjem kože i limfnih čvorova te prisutnošću tumorskih stanica u krvi. Kasnije bolest zahvaća jetru, slezenu, probavni sustav, pluća, bubrege i koštanu srž. Karakteristična je crvena boja cijele kože. Glavni uzrok smrti bolesnika su infekcije, a bolesnici nakon dijagnosticiranja obično prežive 10 godina.

ANGIOIMUNOBLASTIČNA LIMFADENOPATIJA
Ova je bolest podtip ne-Hodgkinova limfoma i obično se javlja u starijih osoba. Bolest se očituje naglim povećanjem limfnih čvorova cijelog tijela, osipom, povećanjem slezene, gubitkom tjelesne težine, vrućicama i noćnim znojenjem. Bolesnici često imaju poremećaje imuniteta. Bolest je teška i bolesnici brzo umiru.

MONOCITOIDNI B-STANIČNI LIMFOM
Ovaj se podtip limfoma preklapa s limfomom limfnog tkiva mukoze (MALT). Bolest se javlja u svim životnim dobima. Obično je smještena u probavnom i dišnom sustavu te u žlijezdama koje stvaraju slinu i suze. Često se ne pomisli na limfom jer prema simptomima bolest podsjeća na čir ili Sjögrenov sindrom (bolest "suhih" žlijezda - bolesnici nemaju suze niti slinu). Neodređeni bolovi u trbuhu često su prisutni.
Ova bolest ima nizak stupanj malignosti i sporo napreduje.
Izvor:Bolesno Dete

objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
25.2.2011, 19:56

Meningealni sindrom

Pod meningealnim sindromom podrazumeva se skup kliničkih simptoma i znakova koji se javljaju kao posledica povećanog intrakranijalnog pritiska. U meningealni sindrom spadaju :svi meningitisi, encefalitisi, tumori, CNS ( maligni i benigni ),aneurizme, ciste, krvarenja u mozgu i dr.
Etiologija meningealnog sindroma može da bude raznovrsno:
- infektivne prirode ( bakterije,virusi, rikecije)
- toksične
- alergične
-onkogene
- fizičke
- hemijske prirode
Meningealni sindrom obeležen je pojavom meningealnih znakova koji mogu da budu:
--subjektivne i --objektivne.
Subjektivni meningealni znaci su:-uporna glavobolza- uporno povraćanje.
Glavobolja je stalan pratilac meningealnog sindroma. Ona je jaka, kontinuirana,bez slobodnog intervala i pojača se pri kašlju, naprezanju ili pokretima glave. Nastaje kao posledica povećanog intrakranijalnog pritiska i toksičnog oštećenja, iritacija senzibilnih intrakranijalnih većih arterija i venoznih sinusa.Povraćanje je čest simptom i bez nauzea, u mlazu nije u vezi sa uzetom hranom i nije praćeno subjektivnim poboljšanjem.
Objektivni meningialni znaci se dele na meningealne znake prvog i drugog reda.
Meningealni znaci prvog reda:
- Kerningov znak
- ukrućen vrat
- Vujićev znak
- gornji Brudžinski
- donji Brudžinski
Kerningov znak je najvažniji znak, njegovo prisustvo potvrdjuje dijagnozu meningealnog sindroma .Ovaj znak se ispituje na sledeći način: bolesnik leži u postelji a ispitivač stavlja jednu svoju ruku na bolesnikovo koleno a drugom rukom mu pomaže da sedne sa opruženim nogama, tj. da trup i noge čine pravi ugao. Ako bolesnik može da uradi znak je negativan. Kada trup i noge čine tup ugao Kerningov znak je pozitivan.
Kerningov znak je rezultat povećanog intrakranijalnog pritiska i toksičke iritacije spinalnih korenova. Savijanje vrata, trupa izaziva istezanje iritativnih spinalnih korenova i to uslovljava odbrambenu konrakciju mišića i osećaj bola duž čitavog kičmenog stuba i nemogućnost da bolesnik sedi sa opruženim kolenima pod uglon od 90 stepeni.
Kerningov znak ne postoji kod odojčadi i male dece, kod kojih još postoji fontanela pa se povećan intrakrnijalni pritisak kompenzuje uzdignućem fontanele. Uzdignuta, napeta fontanela kod male dece ima vrednost Kerningov znaka kod odraslih.
Ponekad kod dece koja mnogo povraćaju imaju proliv, umesto izdignute fontanele imaju uvučenu fontanelu koja je odraz dehidracije.
Vujićev znak se sastoji iz rotacionog fenomena i fenomena pronacije ruku.
Karakteristika svih meningealnih znakova prvog reda je u tome što ostaju pozitivni i pri dubokim poremećajima svesti što je važno kod komatoznih stanja.
Meningealni znaci drugod reda su:
- hipertenzija
- težmja da bolesnik zauzme meningealni položaj
- meningealni krik
- bradikardija
- dermografizam.
Izvor:Trudnoća
25.2.2011, 14:49

Policitemija rubra vera

Definicija
Policitemija rubra vera (PRV) je bolest karakterizirana malignim bujanjem matičnih stanica za eritrocitnu lozu. PRV napreduje polako, ali sigurno. Obično počinje u srednjoj životnoj dobi.
Uzrok
PRV je bolest nepoznata uzroka. Nema dokaza da je izazvana zračenjem ili virusima, kako se u nekim izvorima spominje.

Simptomi
Bolesnici s PRV imaju simptome uzrokovane povećanjem volumena krvi: glavobolje, šumovi u ušima, vrtoglavice i omaglice, dok vrlo rijetko imaju sklonost krvarenju koja se prikazuje kroz krvarenje iz nosa ili probavnog sustava. Mogu se javiti i znojenje, svrbež, gubitak težine, bolovi u nogama, čirevi probavnog sustava - pojavljuju se zbog povećanja volumena krvi, izlučivanja histamina, povećanog raspadanja stanica i poremećene funkcije trombocita, a pogoršavaju se nakon kupanja u toploj vodi. Trećina bolesnika ima povišen krvni tlak. Izraženo je crvenilo lica i plava boja kože udova. Većina bolesnika ima povećanu slezenu.

Dijagnoza
Dijagnoza se često postavi nakon rutinske pretrage krvi. Tipično, bolesnici imaju znatno povišenu količinu eritrocita, povećanu slezenu, povećan broj trombocita i leukocita.

Tijek bolesti
Završna faza bolesti još se naziva "potrošena" PRV jer se tada u koštanoj srži nalazi samo vezivno tkivo, a bolešću dominiraju znakovi anemije i povećana slezena. Danas je ta faza bolesti rijetka zbog primjene novih načina liječenja.

Liječenje
U većine se bolesnika preporučuje ponavljano puštanje krvi čiji je cilj smanjenje količine stanica u krvi. U mlađih bolesnika, sa zdravim srcem, krv se može puštati svako drugi-treći dan dok se broj stanica normalizira. Starijim bolesnicima se radi svako drugi tjedan. Učestalo puštanje krvi dovodi do smanjenja količine željeza i smanjene proizvodnje eritrocita pa se smanjuju potrebe za ovim oblikom liječenja. Zbog toga je u ovih bolesnika potrebno povremeno nadoknaditi željezo da bi se izbjegle komplikacije povezane s njegovim manjkom.
Ostale mogućnosti su liječenje radioakivnim fosforom, alfa-interferonom.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
24.2.2011, 20:05

Najbolja hrana za bebu

Svi znamo da za bebu nema bolje hrane od majčinog mleka. Prvo majčino mleko obezbeđuje bebi imunitet i bogato je hranjljivim materijama koje su prilagođene nerazvijenim bebinim organima za varenje. Takođe, majčino mleko sprečava alergije, pojavu astme i respiratornih infekcija. Pored toga, dojenje pozitivno utiče na majčino zdravlje. Dokazano je da žene koje doje duže od godinu dana ređe obolevaju od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
Ishrana za vreme dojenja
Majka koja doji treba da se hrani raznovrsnom ishranom. Jedite hranu koja je bogata mineralina i vitaminima: meso, ribu, mleko i mlečne proizvode, voće i povrće. Dojiljama je dopušteno da popije jednu do dve šoljice kafe u toku dana. Izbegavajte cigarete jer nikotin prelazi u majčino mleko i oštećuje bebino zdravlje. Majka takođe treba da izbegava uzimanje lekova za vreme dojenja. Po pravilu lekovi prelaze u majčino mleko. Zbog slabije funkcije bebine jetre i bubrega, lekovi se mogu gomilati u njenom organizmu i izazvati neželjena dejstva. Pre uzimanja bilo kog leka, obavezno se posavetujte sa lekarom.
Sprečite bebu da gladuje
Ukoliko majka nema dovoljno mleka ili nema dobru tehniku dojenja, beba će gladovati. Takva beba se često budi, a plače i nakon hranjenja. Neke bebe postaju pospane zbog gladi, pa ih je potrebno buditi za obrok. Često se u prvim mesecima mogu javiti i grčevi. Grčevi nastaju zato što beba halapljivo sisa i pri svakom gutljaju proguta malo vazduha. Beba je uznemirena, napinje se i glasno plače. Bebu koja ima grčeve treba uzeti u naručje i šakom joj blago pritisnuti stomačić. Beba koja dobro sisa najbolje pospešuje lučenje mleka. Ukoliko beba ne može adekvatno da isprazni dojku, treba je prazniti ručno ili pumpom. Na taj način možete dohraniti bebu.
Izvor:Savetovaliste
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
24.2.2011, 11:07

Akutna mijelocitna leukemija

Zloćudne (maligne) bolesti
Definicija
Akutna leukemija je obično brzo progresivna leukemija u kojoj dolazi do zamjene normalne koštane srži zloćudnim stanicama koje nastaju malignom transformacijom matičnih stanica krvi. U akutne leukemije spadaju Akutna limfoblastična leukemija (ALL) i akutna mijelocitna leukemija (AML).
Akutna mijelocitna leukemija jedna je od češćih akutnih leukemija u odrasloj dobi, a incidencija joj se povećava s godinama. Pojava AML može biti povezana s kemoterapijom ili zračenjem (sekundarna AML).
Klinička slika
Simptomi su obično nespecifični, kao što su umor, groznica, slabost, gubitak tjelesne težine, i posljedica su zatajenja normalne hematopoeze (stvaranja krvnih stanica). Granulocitopenija (smanjeni broj granulocita) može uzrokovati česte i ozbiljne bakterijske infekcije, kao i gljivične. Trombocitopenija (smanjeni broj trombocita - važnih u procesu zgrušavanja krvi) može dovesti do spontanih krvarenja što se pokazuje kao točkasta krvarenja po koži, ili kao sklonost stvaranju modrica, krvarenjem u sluznice ili nepravilnim menstrualnim ciklusom, dok su hematurija (krv u urinu) i krvarenje u probavni trakt rjedji. U početnom stadiju bolesti obično središnji živčani sustav nije zahvaćen, no ukoliko je manifestira se glavoboljom, povraćanjem i razdražljivošću. Povećanje jetre i slezene je u AML rijetko.
Dijagnostička obrada
U 75 do 90% slučajeva prisutne su anemija(smanjenje broja crvenih krvnih stanica - eritrocita) i trombocitopenija. Broj leukocita (bijelih krvnih zrnaca) može biti smanjen, normalan ili povećan. Obično je dijagnozu moguće postaviti na temelju razmaza, no uvijek treba analizirati i koštanu srž. Ukoliko je aspiracijom dobiven uzorak koštane srži nedovoljan, nužna je biopsija (uzimanje uzorka tkiva) iglom. Pri dijagnozi ozbiljne pancitopenije (smanjeni broj svih krvnih stanica) treba uzeti u obzir i druge moguće dijagnoze kao što su: aplastična anemija, infekciozna mononukleoza, te nedostatak vitamina B12 i folne kiseline.
Liječenje
Cilj liječenja je postići potpunu remisiju, odnosno postići normalan broj krvnih stanica, normalnu hematopoezu (stvaranje krvnih stanica) u koštanoj srži, te nestanak leukemičnog klona stanica. Programi liječenja i moguće kliničke situacije su složene, zahtijevaju tim stručnjaka, te pacijente treba liječiti u specijaliziranim medicinskim centrima.
60-80% pacijenata s Akutnom mijeloičnom leukemijom ući će u početnu remisiju kada se liječe protokolima s citarabinom i daunorubicinom ili demetoksidaunorubicin. 10-30% pacijenata preživljava 5 godina bez znakova bolesti, te su vjerojatno izliječeni. Trajanje remisije koja je postignuta nakon relapsa bolesti (ponovnog pojavljivanja bolesti) je kratko, prognoza za pacijente s relapsom je loša.
Transplatacija koštane srži od identičnih blizanaca ili braće i sestara s identičnim HLA (podudaranje tkiva) je učinkovit tretman. Visokim dozama kemoterapije ili ozračenje cijelog tijela postiže se potpuno potiskivanje koštane srži domaćina, a zatim se daje infuzija koštane srži davatelja. Rizici su veliki, a od komplikacija moguća je bolest presatka protiv domaćina, te oportunističke infekcije. Rezultati su bolji kada se transplatacija izvrši tijekom remisije, a najbolji su kod djece i mladjih odraslih.
Prognoza
Dugotrajno preživljavanje bez recidiva postiže se u 20 do 40% bolesnika i povećava se na 40 do 50% u mlađih pacijenata liječenih transplatacijom koštane srži. Za pacijente sa sekundarnom AML prognoza je loša.
Važno je i simptomatsko liječenje; krvarenje uzrokovano uglavnom trombocitopenijom (smanjenim brojem trombocita) dobro reagira na davanje trombocita, a anemija se liječi transfuzijama eritrocitnih koncentrata, osim ako je posljedica masivnog krvarenja pa se mora nadoknaditi ukupni volumen krvi. Zbog niskog broja neutrofila i opasnosti od infekcija daju se baktericidni antibiotici širokog spektra koji pokrivaju gram-pozitivne bakterije (ceftazidim, primaksin) čak i kada nema kliničkih znakova infekcije.
Izvor:Bolesno Dete
objavio/la bety73 kategorija: | (0) Komentara | email this post
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se